Tibetanske zdjele se prvi puta javljaju oko 2400.pr.Kr.

Ručno su ih izrađivali tibetanski svećenici koji su pritom pjevali svete mantre. 

Izrađene su od 7 metala, od kojih je svaki povezan s jednom planetom.
Zdjele proizvode vibraciju OM (koja se smatra savršenom vibracijom od koje je stvoren Univerzum), a s
vaka pjeva svoj osnovni ton i veliki raspon nadtonova.

 

U zvučnoj masaži tibetanske zdjele se polažu na tijelo osobe koja leži, udaraju se palicom i pomiču preko meridijana i akupresurnih točki. 

Za vrijeme tretmana se pod utjecajem zvuka mijenjaju moždani valovi iz beta, u alfa i theta valove, koji su karakteristični za opušteno, meditativno stanje.

 

U prvim masažama dolazi do otpuštanja stresa i čišćenja tijela od toksina zbog aktivacije limfe.

Zato je nakon masaže preporučljivo piti puno tekućine, da se toksini isperu van iz tijela.

U svakoj daljnjoj masaži dolazi do otpuštanja na suptilnijim razinama (emocionalnoj, mentalnoj, duhovnoj). 

Potisnute boli počinju izlaziti van pa se tijekom masaže, kao i nekoliko dana nakon nje, mogu pojaviti prolazni simptomi u vidu plakanja, ljutnje, razdražljivosti, tjelesnih bolova...
 

Svatko od nas je sam svoj iscjeljitelj.

Tibetanske zdjele povezuju čovjeka s njegovom unutarnjom mudrošću pa mu u procesu samoiscjeljenja služe kao pomoć da osvijesti i otpusti uzroke problema.